Upravo se dopisujem sa jednim velikim čo'ekom kojeg imam čast da smatram prijateljem (i to ne kažem samo zato sto ce vjerovatno jedino on pročitati ovo što pišem). Dopisujemo se preko MSNa, a danas smo bili na kafi par sati i živimo na udaljenosti od maksimalno 3 marke vožnje bilo kojim gradskim taksijem.Pade mi na pamet jedna čitava godina života koju sam ostavio u kakofoniji svemirskih zvukova koji dopiru iz dial-up modema kada ostvaruje konekciju s internetom.
Postoji teorija koja kaže da kada smisliš tekst na tu 'melodiju' i pjevušiš je dok se konektuješ, postao si ovisnik.
Ja doduše nisam imao tekst te pjesme ali da sam bio ovisan ... jesam! Noć sam zamijenio za dan, zapostavio fakultet (koji nikada nisam ni volio), a komunikaciju sa vanjskim svijetom sveo na koji poziv telefonom, rijetki izlazak van te na njihovo veličanstvo PIRCH i ICQ.
Lijepo je brate kad preko tastature kreiraš i predstavljaš uljepšanu verziju sebe. Sve je počelo sa malim lažima. Nekako kad počinješ, glupo ti je da baš bestijalno lažeš, ali kad jednom kreneš nema stajanja. Tako sam i smršao 20 - 25 kg u roku od jedno 2 mjeseca, porastao za nekih 10cm, a kako to već ide i donji ekstremitet mi se izdužio (da, da djeco, i o tome se priča na internetu, a ponekad i samo o tome!). U stvarnosti, jedino što mi se moglo izdužiti jeste nos.
Tako sretan i zadovoljan sobom plovio sam internet bespućima i upoznavao ' prijatelje za cijeli život' s kojima ću se kad tad sresti. Vremenska razlika nije bila nikakav problem. Svaki ovisnik će vam to potvrditi. Sve što mi je trebalo jeste jedna dobra, malo mutna fotka koja je snimljena iz takvog ugla da se sve one mane koje sam sakrio ne vide. Skenirao sam je negdje u Skenderiji (tad su skeneri bili skupi) i otvorio sebi vrata cijelog svijeta.
Moj 'buran' socijalni život trajao je nekih godinu dana. Milion stvari iz tog vremena sjećam se kristalno jasno, ali kada i kako sam zatvorio gore navedena vrata ne mogu da se sjetim. Sjećam se samo da sam tada kupio bicikl i vozao se po čitav dan. Preskakao sam večere i izgubio 15 kilograma za nekih 2 mjeseca. Nije bilo efikasno kao 'internet dijeta', ali je bilo zdravije. Upisao sam tada fakultet koji volim i tako nekako, život mi je krenuo u pravcu koji sam želio, čak i kada nisam znao šta želim.
Rezultat ...... teorija naravno:
Blesavo je kako se nekad stvari same od sebe srede, a i ne sjetimo se da životu, bogu, sudbini (u šta već vjerujemo), zahvalimo za to.
Ja se evo sjetih, pa kažem:
VELIKO HVALA! (a hvala i onoj ljudini s početka teksta jer me podsjetio!)
PS: Tužba za neplaćenih oko 1400KM BHtelecom-u za internet, stigla je na našu adresu kada je slučaj već zastario. Pa nek mi neko kaže da je i to samo slučajnost. U svakom slučaju HVALA još jednom
5 comments:
Ja ne volim besciljno tumarati internetom, ali kada imam priliku besciljno tipkati, većinom gluposti, sa dragim ljudima onda to svakako činim. Nisam ljubitelj svijeta tehnike i tehnologije, ali se sve više prilagođavam. No ipak, pokušavam to obrnuti opet sve u korist starih bosanskih "vrijednosti" tipa mahalanja i ispijanja kahve, pa makar umjesto licem u lice tipkali licem u monitor. Nemam pojma sta sam sve rekao, ali eto... Moj dragi prijatelju hvala ti na ovim tekstovima uz koje dok čitam zapalim cigaru , srknem kahvu i uživam u blagodetima tehnologije koju ću ako ti nastaviš pisati zavoljet..
Ma tehnologija je super, ali je najfascinatnije to što joj se ljudi prilagođavaju na nevjerovatan način, iz bilo koje kulture dolazili. Na primjer, neki dan moja mama (52god)napravila kafu, donijela je do računara, uključila veb kameru, prikopčala se na skajp. Tetka u Americi (55god) uradila isto. Tako ti njih dvije otkafenisaše haman ko da su jedna s drugom na istom mjestu. Pa zar to nisu blagodati interneta po Bosanskim aršinima?
Ja sam jednom uzela slike sa diskete koju je prijateljica od moje sestre slucajno zaboravila kod nas. Uglavnom, slike boli glava, cura u nekom malom korzetu, uskim koznim pantolama i piercingom na stomaku. Ja joj samo dodala jos neki zajebani, duhoviti karakter. Mjesecima su me salijetati nekakvi likovi nakon sto sam nekima pokazala svoju navodnu sliku. Nakon odredjenog vremena sam prestala da chatam. A onda, mozda dvije godine nakon, ponovo se konektujem na Mirc, kad stize mi poruka: "Hej mace, pronasao sam negdje tvoje stare slike. Dugo te nije bilo. Bas me zanima jel ti pupak jos onako sexy?". Ja se sjebala, ne sjecam se kad sam kome pokazivala pupak. A ne sjecam se ni sta sam lagala o sebi. Nakon toga se nikad vise nisam prijavila na Mirc.
Hahahahahahahaha
Volim ove internet ispovijesti
Ja sam izabrao jednu fotografiju sa broda gdje ja ko hadžija sjedim na pramcu. Kako je tad nekad izašao Titanik, Nazvao sam je Leonardo diCaprio. Boze kako me sad stid toga hahaha. Izgledao sam puno mrsavije nego sto sam realno bio, imao neke cool naocale (5 km s pijace) i sjedio tako da se debele none i nisu bas toliko isticale. Scan je bio malo mutan pa je sve skupa super izgledalo. Joj moram naci tu sliku i objaviti je zajedno sa slikom iz tog vremena koja me vrlo vjerno prikazuje!
Interesting to know.
Post a Comment