Maloprije pročitah post na blogu svog velikog i dragog prijatelja. Mlado i veselo stvorenje piše o smrti! To mi bi malo zabrinjavajuće, ali završio je tekst ovim riječima:''U suštini prava smrt je samo posljedica odustajanja. Ona dođe kada joj dozvolimo''.
Podsjeti me to na jednu lijepu ali beskrajno tužnu Teoriju....
Kažu da ribe imaju kratkoročno pamćenje, tj. da pamte samo netom proteklih pet minuta. Tako da kad je riba sretna, misli da je bila sretna cijeli život.
Kad je tužna, misli da je tako od kada zna za sebe. Kad je nešto boli, misli da bol osjeća vječno.
Kada je zaljubljena, zaljubljena je za cijeli život. Međutim, najtužnije je to (barem meni) što toj istoj ribi, u momentu kada umire, smrt je jedino što je spoznala u životu. Tužno brate, tužno, pretužno...
1 comments:
Tužno, slažem se! Ali ja se nadam da u momentu spoznaje smrti riba zaboravi to i umre!
E daj više postova, extra pišeš majke mi , ja samo tvoj blog čitam!!!
Post a Comment