Ramazanska teorija

Frst tings frst.
Neko vrijeme ne napisah ništa. Svašta mi se vrzmalo po glavi, ali nikako da sjednem i to elektronski pribilježim. Imam dvije teorije (čuuuuuuuuuuuuuuuuuj?!) zašto je to tako. Prva je malo strašna jer od zadnjeg posta izdešavale su mi se razne stvari (mnoge ne lijepe) koje sam nekako naslutio u prethodnim postovima, pa me malo strah bilo pisati nove. Druga je mnogo realnija, ergo, vjerovatnija. Imao sam isuviše slobodnog vremena. Ja, kad imam isuviše slobodnog vremena, ne radim ništa. Apsolutno ništa. Sada kad nemam slobodnog vremena, naravno piše mi se.
Bilo kako bilo vratimo se našoj teoriji:
Boga vam, je li do mene ili svi voditelji i gosti ramazanskih programa i javnih iftara na TVu, u vrijeme ramazana počnu govoriti jednim specifičnim tonom kojim ne govore ostalih jedanaest mjeseci? Odjednom im je glas nekako mekši, pokreti malo usporeni i uvijek, ali uvijek, počnu slovo H upotrebljavati bogdu češće nego inače. I svi redom, k'o papgaji počnu ponavljati priče iz svoga djetinjstva kako su bosi trčali niz basamake u čaršiju po vruće somune (čak i oni koji su odrasli na A. Polju ili Otoci), i kako je nana, allahrahmetile, zorom zorila i spremala hurmašice, sukala juhfku za baklavu i motala burek. A oni (naratori) bi se ko djeca izjutra stisnuli uz fijaker da se zgriju čekajući sehur. Pa majku mu! Ovo sve divno zvuči i lako je za povjerovati ako priča akademik Muhamed Filipović jer se njegova nana vjerovatno sjećala i Huseina Kapetana Gradaščevića kad je dolazio u Sarajevo. Ali kad vam neko sa svojih 30-40 ljeta počne navedenim tonom govoriti sve ovo....... MA DAJJJJJJJJJJJ!!!!! Eto ti se osamdesetih grijao na fijaker i bos trčao/la sa 11-og niz basamake svog nebodera u C fazi na Alipašinom.

Džaba što osobe koje su sa njima gosti u emisiji (i svi koji ih gledamo) znaju računati, oni i voditelji se sjetno osmjehuju raspilavljeni i klimaju glavama jednako usporeno i blago kao što ovaj govori kao da kažu:
Eh jest valaaah, baš je tako bilo!

Potpuna Budalaština! Uvijek ostavljam prostora da se meni stvari samo čine, ali za ovo sam poprilično siguran. Ne znam samo da li i pripadnici drugih religija jednako ''usitne'' svoje javne nastupe za vrijeme svojih praznika/blagdana.
Vidiš, na to nikada nisam obratio pažnju.....

Bilo kako bilo, ramazan mubarek olsun!