Friday, October 17, 2008

In memoriam




Da, mrtav je! Kažu da se o mrtvima govori samo najbolje, ali ovaj put me jezik vuče da dodam još koju.

Dragi moj Kućni Odgoju

Upoznao sam te, čini se, još prije nego što počeh da pamtim. Sjećam se kako si me sprječavao da sjedim za stolom kada roditeljima dođu gosti. Kako mi nisi dao da sa tog stola uzimam hranu koja je, iako jednaka kao i ona servirana meni, izgledala neuporedivo bolje i zamamnije, te kako si mi vezao ruke kada bi mi ti isti gosti htjeli darovati poneku novčanicu. Sjećam se i bezbroj prestajanih vožnji u sredstvima javnog prijevoza jer si me nagovorio da ustupim mjesto nekome starijem. Moje ruke i danas žure ka ustima kada kašljem, kišem ili zijevam, a glas zanijemi kada zaustim da nekome upadnem u riječ. Dobar dan (jutro ili veče), hvala, molim, izvinite, Vi, izvolite - ove svete riječi po tvome jevanđelju i danas su u mome svakodnevnom govoru. Za sve ovo i još mnogo, mnogo više, hvala ti!
Lekcije su naučene!
Gostima treba dopustiti sve. Nepristojno je uzimati novac. Stariji = pametniji, bolji i vrijedan/na poštovanja....
Ono što mi je ostalo od tebe čuvaću vjerovatno do kraja života. Da, da, moj gastritis će me uvijek podsjećati na tebe! Svaki put kad progutam neku pizdariju on se javi i poždera me iznutra jer ne može van. Zid koji si ti podigao to ne dopušta. Zbog tog zida ja danas:

Ne znam kako da se nosim sa bolesno ambicioznim ljudima.
Ne znam kako da pregovaram o honorarima koje krvavo zaradim.
Ne znam kako da pošaljem u rodnicu one koja rađa, ljude koji to zaslužuju, samo zato što su stariji - a starije treba poštovati (evan. po Kuć.Odg.; psalm 2.)
Ne znam kako da prestanem VIkati ljude koji ne zaslužuju ni TI
Ne znam uzeti tuđe bez pitanja
Ne znam kako reći marš kad uzimaju moje bez pitanja
Ne znam ne pozdraviti ljude čak i kada mi ne odzdrave
Ne znam kako ne reći: ''ma u redu je'', čak i kad nije u redu
Ne znam se bezobrazno nametati
Ne znam kako prestati osjećati se krivim za nešto za šta mi i razum i srce govore da nisam kriv

I na kraju, ne znam kako da naučim sve ove stvari koje ne znam. Učitelja ima na svakom koraku čak i onih sjajnih, ali ne možeš 'starog' psa naučiti novim trikovima jer ga nisu tako dresirali na vrijeme. Za to si TI kriv! Ono što ti ne mogu oprostiti jeste što ja svoje dijete neću znati odgojiti drugačije. I kada me bude pitalo zašto se mora pristojno ponašati lagaću mu da je to ispravno, a evidentno nije. Bezobrazluk danas prolazi daleko bolje nego što si ti ikada prolazio. Njegovi učenici danas su zvijezde našeg doba.
Ti si izabrao lakši put i riješio si se muka. Nama ostaje da živimo u neredu koji si stvorio svojom propagandom. To što će neke budale od nas i dalje prenositi tvoja učenja čak i sada kada te više nema, neka te ne tješi mnogo. I štafetu mladosti su nosili još par godina nakon titove smrti.
Imao bih ja još štošta dodati ali tvoja ruka i iz groba hita ka mojim ustima sa novom ciglom da učvrsti onaj zid. Očigledno, gastritis i ja ćemo se još dugo gristi, dok ja ne pojedem njega ili on mene. No ne brini se previše jer ja imam keca u rukavu; na mojoj je strani Ranitidin!

Teorija
dakle glasi:
''Lijek za KUĆNI ODGOJ jesu Ranitidin šumeće tablete!''

Uspješno otklanjaju želučane tegobe uzrokovane akutnim ili hroničnim gastritisom, osjećaj pečenja i žgaravice, umiruje nervozu želuca....