NoProblem

Mašta

noreply@blogger.com (NoProblem) — Mon, 09 Feb 2009 13:24:00 +0000

Kad mi neko kaze da sam maštovit, to uzimam kao najveći kompliment. Svoju sposobnost da se nekad isključim iz onoga sto me okruzuje uvijek sam smatrao ogromnim blagom i čuvarem razuma. Da to ne mogu, bojim se da bih poludio. To je nešto kao fen slabije kvalitete. Kada se pregrije jednostavno se ugasi. Pusti ga da se ohladi i radiće ponovo. Tako i ja. Kada mi se čula pregriju, bilo od gadosti koje vidim ili čujem, bilo od smrada koji osjetim ili od boleština koje dodirujem (i koje me diraju), ja odem na switch off. System is overwhelmed, please restart. Tada obicno pogledam neku seriju ili film, čitam knjigu i apsolutno se uživim u ulogu nevidljivog posmatrača. Tako je i najbolje. Lakše je posmatrati tuđi život i tuđe priče i kratko zaboraviti na svoj, bar dok se neuroni ne preslože tako da ga mogu vidjeti iz iste tačke - one tačke iz koje mi se cini da sam sebe gledam izvana, odakle mi je lakše da sudim kako i kamo dalje.

Možda je ovo preracionalno, nezdravo, ali ja to tako. Naravno, s vremena na vrijeme, stvari te puknu toliko jako da ni ovo ne fercera. Onda se nađem u ulozi glavnog protagoniste svog filma i sve nagomilane emocije; strahovi, bijesovi, frustracije, rezignacije sastanu se u tom jednom prostoru i vremenu, stavljajući mi na teret više nego što mogu izdržati odjednom. Ali čovjek je misterija, čudo rekli bi. Pa i ja pokupim taj prtljag, uprtim ga na leđa i gle čuda, idem dalje! Stvari imaju tendenciju da se nekako same od sebe riješe. Možda ne u klasičnom smislu, već prije u vidu neke kosmičke ravnoteže – kuma donijela, kuma odnijela (u prijevodu sa seratorskog). Tada shvatim da iako možda i jesam maštovit, nisam ni do koljena samome životu, koji pravi twistove koje niko ne može ni zamisliti.

Ali ima nešto što je još maštovitije. Nešto što me uvijek uspije iznenaditi svojom maštovitošću. I ne samo iznenaditi, već i zgroziti i uplašiti. Imam teoriju da je mašta Zla neograničena. Ono šta su ljudi spremni uraditi jedni drugima, maštovitošću prevazilazi sve lijepe ruske bajke, sve filmove Tima Burtona, sve crteže iz obdaništa sa velikim ljudima u malim kućama, nasmiješenim suncima i predimenzioniranim glavama na tankim nožicama. Mašta zla je zastrašujuća. Takva mašta se ne ponavlja. Zlo uvijek iznova izmišlja samo sebe i manifestuje se uvijek u drugom obliku. Uvijek novo, uvijek unaprijeđeno i nikada manje monstruozno od prethodnog. Ono koristi najopasnije oružje od svih. Ono koristi riječ, jer riječ je moćnija od svega. Jednom izrečena ne može se vratiti. Ona putuje od usta do usta, od uha do uha, i brate boli. Boli kad čuješ nešto što nisi očekivao da ćeš čuti. Boli kad nešto čuješ od nekoga, od koga nisi očekivao da ćeš to čuti. Boli kad osjetiš da te izdaju bliskih ljudi. Boli kada ti riječi prolaze kroz prsa i rove ti utrobu sporije i groznije od bilo kakvog taneta. A ti ne pomažeš, već ih vučeš gore u racio, žvaćeš ih pitanjima, sumnjama, pokušajima praštanja, preuzimanjem krivice, izgovorima koje njihovi autori ne zaslužuju. I znaš da ih ne zaslužuju, ali žvaćeš ih i žvaćeš, pa ih opet vraćaš dole, i ponovo gore, i ponovo dole, i tako u nedogled. Nadaš se da će konačno poteći krv i izliti otrov napolje donoseći željeno olakšanje. No zlo je pametno. Ono rovi i ranjava obilazeći i one najsitnije kapilare. Prodire duboko u čovjeka, tamo gdje nema krvi, nema nerava, nema organa. Tu su jedini svjedoci fizičkog ožiljci, jer čovjek je čudo i svaka rana zacijeli. Tako će zarasti i ova rana. Od nje će ostati samo ožiljak. Jedan od onih koji ne bole stalno, već ponekad, na promjenu vremena. Koji bole, onako tupo i podmuklo, pa naiđe dan kada znaš da te nešto boli a nisi siguran šta ti je.

Nemam puno godina iza sebe ali imam nekoliko takvih ožiljaka. Nekada, kad se ujutro probudim, pa osjetim takvu bol, pomislim da sam nezgodno spavao, da možda treba da kupim onaj anatomski jastuk. A nekad, kao danas, znam tačno šta mi je. Osjećam da sam kao nestrpljivo dijete zgulio krastu sa još žive rane. Znam ko me boli i šta me boli. A zbog pitanja Zašto, hoću da crknem.. A možda je samo promjena vremena, ili loš jastuk ili...

Bol me ne plaši. Naprotiv. Dok me nešto boli znači da sam živ. Plaši me onaj kompliment sa početka. Bojim se zla u sebi. Bojim se da se neću izboriti s njim, da će me prevariti i da će mi u afektu pobjeći. Pobjeći kao riječ, ili kao gesta, smrtonosna u svojoj maštovitosti. I vratiti se kao bumerang.

Dešavalo se i to.

Tek ti ožiljci bole. Oni kojih se stidiš.

In memoriam

noreply@blogger.com (NoProblem) — Fri, 17 Oct 2008 09:47:00 +0000

Da, mrtav je! Kažu da se o mrtvima govori samo najbolje, ali ovaj put me jezik vuče da dodam još koju.

Dragi moj Kućni Odgoju

Upoznao sam te, čini se, još prije nego što počeh da pamtim. Sjećam se kako si me sprječavao da sjedim za stolom kada roditeljima dođu gosti. Kako mi nisi dao da sa tog stola uzimam hranu koja je, iako jednaka kao i ona servirana meni, izgledala neuporedivo bolje i zamamnije, te kako si mi vezao ruke kada bi mi ti isti gosti htjeli darovati poneku novčanicu. Sjećam se i bezbroj prestajanih vožnji u sredstvima javnog prijevoza jer si me nagovorio da ustupim mjesto nekome starijem. Moje ruke i danas žure ka ustima kada kašljem, kišem ili zijevam, a glas zanijemi kada zaustim da nekome upadnem u riječ. Dobar dan (jutro ili veče), hvala, molim, izvinite, Vi, izvolite - ove svete riječi po tvome jevanđelju i danas su u mome svakodnevnom govoru. Za sve ovo i još mnogo, mnogo više, hvala ti!
Lekcije su naučene!
Gostima treba dopustiti sve. Nepristojno je uzimati novac. Stariji = pametniji, bolji i vrijedan/na poštovanja....
Ono što mi je ostalo od tebe čuvaću vjerovatno do kraja života. Da, da, moj gastritis će me uvijek podsjećati na tebe! Svaki put kad progutam neku pizdariju on se javi i poždera me iznutra jer ne može van. Zid koji si ti podigao to ne dopušta. Zbog tog zida ja danas:

Ne znam kako da se nosim sa bolesno ambicioznim ljudima.
Ne znam kako da pregovaram o honorarima koje krvavo zaradim.
Ne znam kako da pošaljem u rodnicu one koja rađa, ljude koji to zaslužuju, samo zato što su stariji - a starije treba poštovati (evan. po Kuć.Odg.; psalm 2.)
Ne znam kako da prestanem VIkati ljude koji ne zaslužuju ni TI
Ne znam uzeti tuđe bez pitanja
Ne znam kako reći marš kad uzimaju moje bez pitanja
Ne znam ne pozdraviti ljude čak i kada mi ne odzdrave
Ne znam kako ne reći: ''ma u redu je'', čak i kad nije u redu
Ne znam se bezobrazno nametati
Ne znam kako prestati osjećati se krivim za nešto za šta mi i razum i srce govore da nisam kriv

I na kraju, ne znam kako da naučim sve ove stvari koje ne znam. Učitelja ima na svakom koraku čak i onih sjajnih, ali ne možeš 'starog' psa naučiti novim trikovima jer ga nisu tako dresirali na vrijeme. Za to si TI kriv! Ono što ti ne mogu oprostiti jeste što ja svoje dijete neću znati odgojiti drugačije. I kada me bude pitalo zašto se mora pristojno ponašati lagaću mu da je to ispravno, a evidentno nije. Bezobrazluk danas prolazi daleko bolje nego što si ti ikada prolazio. Njegovi učenici danas su zvijezde našeg doba.
Ti si izabrao lakši put i riješio si se muka. Nama ostaje da živimo u neredu koji si stvorio svojom propagandom. To što će neke budale od nas i dalje prenositi tvoja učenja čak i sada kada te više nema, neka te ne tješi mnogo. I štafetu mladosti su nosili još par godina nakon titove smrti.
Imao bih ja još štošta dodati ali tvoja ruka i iz groba hita ka mojim ustima sa novom ciglom da učvrsti onaj zid. Očigledno, gastritis i ja ćemo se još dugo gristi, dok ja ne pojedem njega ili on mene. No ne brini se previše jer ja imam keca u rukavu; na mojoj je strani Ranitidin!

Teorija dakle glasi:
''Lijek za KUĆNI ODGOJ jesu Ranitidin šumeće tablete!''

Uspješno otklanjaju želučane tegobe uzrokovane akutnim ili hroničnim gastritisom, osjećaj pečenja i žgaravice, umiruje nervozu želuca....

Ramazanska teorija

noreply@blogger.com (NoProblem) — Tue, 09 Sep 2008 21:17:00 +0000

Frst tings frst.
Neko vrijeme ne napisah ništa. Svašta mi se vrzmalo po glavi, ali nikako da sjednem i to elektronski pribilježim. Imam dvije teorije (čuuuuuuuuuuuuuuuuuj?!) zašto je to tako. Prva je malo strašna jer od zadnjeg posta izdešavale su mi se razne stvari (mnoge ne lijepe) koje sam nekako naslutio u prethodnim postovima, pa me malo strah bilo pisati nove. Druga je mnogo realnija, ergo, vjerovatnija. Imao sam isuviše slobodnog vremena. Ja, kad imam isuviše slobodnog vremena, ne radim ništa. Apsolutno ništa. Sada kad nemam slobodnog vremena, naravno piše mi se.
Bilo kako bilo vratimo se našoj teoriji:
Boga vam, je li do mene ili svi voditelji i gosti ramazanskih programa i javnih iftara na TVu, u vrijeme ramazana počnu govoriti jednim specifičnim tonom kojim ne govore ostalih jedanaest mjeseci? Odjednom im je glas nekako mekši, pokreti malo usporeni i uvijek, ali uvijek, počnu slovo H upotrebljavati bogdu češće nego inače. I svi redom, k'o papgaji počnu ponavljati priče iz svoga djetinjstva kako su bosi trčali niz basamake u čaršiju po vruće somune (čak i oni koji su odrasli na A. Polju ili Otoci), i kako je nana, allahrahmetile, zorom zorila i spremala hurmašice, sukala juhfku za baklavu i motala burek. A oni (naratori) bi se ko djeca izjutra stisnuli uz fijaker da se zgriju čekajući sehur. Pa majku mu! Ovo sve divno zvuči i lako je za povjerovati ako priča akademik Muhamed Filipović jer se njegova nana vjerovatno sjećala i Huseina Kapetana Gradaščevića kad je dolazio u Sarajevo. Ali kad vam neko sa svojih 30-40 ljeta počne navedenim tonom govoriti sve ovo....... MA DAJJJJJJJJJJJ!!!!! Eto ti se osamdesetih grijao na fijaker i bos trčao/la sa 11-og niz basamake svog nebodera u C fazi na Alipašinom.

Džaba što osobe koje su sa njima gosti u emisiji (i svi koji ih gledamo) znaju računati, oni i voditelji se sjetno osmjehuju raspilavljeni i klimaju glavama jednako usporeno i blago kao što ovaj govori kao da kažu:
Eh jest valaaah, baš je tako bilo!

Potpuna Budalaština! Uvijek ostavljam prostora da se meni stvari samo čine, ali za ovo sam poprilično siguran. Ne znam samo da li i pripadnici drugih religija jednako ''usitne'' svoje javne nastupe za vrijeme svojih praznika/blagdana.
Vidiš, na to nikada nisam obratio pažnju.....

Bilo kako bilo, ramazan mubarek olsun!

320$

noreply@blogger.com (NoProblem) — Sat, 08 Mar 2008 11:00:00 +0000

Kako sjedoh danas da provjerim mail, iz ko zna kojeg razloga (dosade valjda) kliknuh na link koji će mi otkriti stotinu najplaćenijih slavnih osoba na svijetu. Stigao sam negdje do 14 - 15 mjesta kada sam potpuno odustao. Od vrtoglavih cifri mi se zamantalo i umjesto da zatvorim stranicu, ruka mi sama poleti na sljedeći link pod nazivom deset najmlađih milijardera na svijetu. Idealna stranica za sjebati se! Ja sa svojih 29 godina imam nekih 400 KM u banci (a tek je osmi mart), a neki od gore pomenutih toliko zarade na kamatama svake stotinke! Na primjer, dvadesettrogodišnji Mark Zuckerberg posjeduje 1,5 MILIJARDI dolara (toliki je godišnji budžet naše države). Nije ih naslijedio. Samo je napravio Facebook. Pa zar to nije fascinantno, da nešto apsolutno neopipljivo vrijedi 1,5 milijardi dolara? 1 500 000 000 dolara na banci spram mojih 320 (po današnjem kursu). Opet mi se manta. Onda na listi najpreplaćenijih glumaca na svijetu zateknem Tom Cruise-a. Dobio je 45 miliona za posljednji film. I dalje mi se manta, a još mi se i povraća.
I umjesto da napustim ove stranice koje urlaju da nikada neću biti finansijski zbrinut svratim na još jednu: Celebrities who are paid to party. U prijevodu, slavni kojima se plaća da dođu na dernek. Zamisli to, neko ti plati da dođeš na dernek! Meni je to potpuno blentavo, a zamislite tek naše náne, djedove, báke i déde. Otići negdje praznih ruku i još uzeti pare!!! Mislim da bi umrli na licu mjesta od stida. Međutim, ta osobina da bogatuni troše pare na budalaštine i nije tako loša. Ostavlja prostora da neko od njih nekada slučajno naiđe na ovaj blog, prevede ga na svoj jezik i odluči da meni pokloni nešto siće. Činjenica je da su šanse za to jednake kao i da dobijem na bingu a da ne kupim listić, ali to me ne sprječava da napišem ovaj apel:

Apelujem na sve milijardere dobre volje da meni i mom malom suncu kupe stan. U našem mikrokosmosu, stambeno pitanje je onih dimenzija kojih je na svjetskom planu pitanje Gaze i Jerihona u Palestini. Vi to nećete ni osjetiti, a nama će biti neuporedivo lakše. Lokacija je skromna, ne dalje od centra od Čengić Vile, a ne bliže od Grbavice i ne manje od 50, a ni više od 65 kvadrata. Balkon poželjan. Podrum neobavezan. Anonimnost zagarantovana!

Eto! Još samo da Mark Zuckerberg, Bill Gates, Oprah, Johny Depp, Tiger woods, Roman Abramovich, Steve Jobs (iPod čiko), ili bilo ko iz njihove raje odgovori.

Za kraj, još jednom prelistah listu najmlađih mijardera na svijetu. 24 godine, 26, 25, 27... a meni dvadeset devet. Teorija se nameće sama po sebi:

29 godina i 320$ (po današnjem kursu) na računu. E kad si tako pametan hajd' smisli teoriju koja će objasniti u šta sprca tolike godine?!

Bajdvej

Djevojčice, djevojke, žene, Sretan Vam 8. mart!

Oholost

noreply@blogger.com (NoProblem) — Wed, 27 Feb 2008 08:03:00 +0000

Najlakše je otpisati određene ljude ili grupu ljudi i reći: 'ja takve ljude ne volim'. Ja recimo, ne volim ljude koji za sve što im u životu ne ide krive sve osim sebe. Ja - radim - sve - kako - treba - drugi - ne - valjaju tip ljudi. Eto, taman vascijeli univerzum nema pametnija posla nego da kuje zavjere protiv njih. No jedan mali čovjek velikih ideja (kojeg s pravom često krivim da ne preuzima odgovornost za svoje postupke) mi je jednom rekao jednu zanimljivu teoriju koja kaže da kada god uperiš prst u nekoga (ili nešto) tri prsta pokazuju na tebe. I to nije metafora - kad pogledaš svoju ruku sa ispruženim kažiprstom, sakriveni ispod dlana hinjski stoje sradnji, domali i mali prst pokazujući prema pokazivaču i vrište KRIV JE! KRIV JE!
E te tri izdajice me uvijek bace u neku epizodu Oprah show-a u kojem mi Dr. Phill pomaže da shvatim da ono što me iritira na drugima je samo projekcija onoga što me nervira na meni samom. Oprah klima glavom ubacujući koju duhovitu da emisija ne ode u patetiku, publika plače i smije se, a ja slušam doktora sa suzama u očima prolazeći kroz samospoznajnu katarzu.

Zajebanciju na stranu, ne mogu a ne priznati da sve to nije daleko od pameti. Sve stvari koje me nerviraju kod drugih, mogu u par sekundi ne baš teškog razmišljanja i kopanja po sebi, naći u svojoj malenkosti. Eh sad, da ne bih dovodio sebe u situaciju da gostujem kod Oprah, trebao bih biti savršen. A ako hoću da budem savršen, übermensch, sve što treba da uradim je da pobrojim stvari koje me nerviraju na drugima pa da ih onda na sebi promijenim ili barem gurnem ispod tepiha. Što se prve opcije tiče, da se ne zajebavamo, ko je još vidio da se ljudi mijenjaju? A što se ovoga drugog tiče, nema tolikog tepiha na svijetu koji može pokriti sve što bih ja gurnuo pod njega. Njega ni vrijedne ručice Oprah i Dr. Phill-a ne mogu istkat.

Zaključak, nisam savršen, a kako stvari stoje teško da ću ikada i biti. Čovjek sam jebem mu majku pa šta. Javno se izvinjavam za prošla sranja i za ona koja ću tek da napravim. Eto priznajem, nevoljko, nisam iznad drugih, nisam bolji, podložan sam istim boljkama kao i svi ostali! (ako neko ikada ovu izjavu iskoristi protiv mene, poreći ću autorstvo nad ovim blogom).

Kakve veze imaju keks Domaćica i Toshiba laptop?!

noreply@blogger.com (NoProblem) — Tue, 12 Feb 2008 22:12:00 +0000

Magična kovanica 'PRVI PUT'! Ponekad mi se čini da mi cijeli život samo put između raznih 'prvi put'. Oni su kao neki punktovi prema kojima znaš dokle si došao i kamo ti je ići dalje. Tako nek teorija glasi: život je ono što se događa između raznih 'prvi put'!

Sve počinje sa jednim od onih foto albuma za bebe u kojima na prvoj stranici piše kad smo prvi put prohodali, dobili prvi zubić, rekli prvu riječ... Nakon toga smo već i sami spremni da bilježimo svoje 'prvi put'. Možda ih više ne upisujemo u već spomenuti album, ali zato se uredno trudimo da prikupimo raznorazne memorabilije koje ćemo čuvati u kutijama (neko u cijelim ormarima) da nas na njih podsjećaju. I tome nas uče roditelji čuvajući naše prve crteže ili još bolje čuvajući naše prve čestitke za osmi mart ukrašene ljepilom i šećerom (vjerujem da je danas tehnologija mnogo naprednija). Kad sami počnemo sa skladištenjem stvari više nema pomoći. Jednom hrčak, uvijek hrčak. I kada nemamo nikakvu materijalnu uspomenu na događaj, prvi put se uvijek urezuje u sjećanje i ostaje s nama zauvijek pa bio to prvi dan škole, prve tene koje si sam izabrao, prvi ručni sat, prvi kućni ljubimac. Dajte si vremena, i potrudite se sjetiti ovih stvari. Sjetićete ih se, garantujem, i to s nevjerovatno mnogo detalja. Nekim ljudima trebaju opipljive stvari da bi prizvali sjećanje. Ja se lično trudim da sve takve predmete svedem na jednu kutiju i za sada u tome uspijevam (mada se već teško zatvara), ali zato grozničavo pamtim svoja 'prvi put'. Moje Malo sunce isto tako ima pamćenje kao slon, ali je to ne sprječava da ima backup za svaki engram u vidu kutija i kutija opredmećenih memorabilija. Ona se ne treba bojati amnezije. Ima cijeli život crno na bijelo.

Naravno, kad neko kaže 'prvi put', prvo šta nam pada na pamet jeste sex (možda i nije, možda je do mene), ali budući da ne igramo 'flaše', i budući da mi nije 16 govoriću o nekim drugim 'prvi put'. Onima koji su učinili da se osjećam da sam se popeo još jednu stepenicu više u procesu odrastanja. Prvi takav je kada su me sa 6 godina poslali samog u samoposlugu (!) preko dvosmjerne ulice (!!) da kupim hljeb, mlijeko i (pazi sad) neki keks (!!!). Činjenica da je meni bilo dopušteno da izaberem vrstu keksa, činilo mi se kao najveća odgovornost na planeti koja je povjerena upravo meni. Kupio sam 'Domaćicu' i osjećao se kao najodraslije biće na svijetu. Nekad mi se čini, mnogo odraslije nego što se osjećam danas. Poslije su dosli mnogi drugi PP. Prvi put sam sam putovao avionom. Prvi put potpisao ugovor o honoraru. Jeste da mi se ruka tresla kao Agadir dok sam pokušavao da reproduciram godinama vježbani potpis, ali sam potpisao. Prvi posao. Prva plata. Prva kirija. Prvi put sam ja nekoga osigurao preko svoje firme (osigurao moje Malo sunce). Smiješno ili ne, svako sjećanje na ove 'prvi put' uvijek u meni, jače ili slabije, bude neko blesavo osjećanje bitnosti, odgovornosti, osjećanje da sam živ i da sam odlučujem o svom životu. No nijedno nije bilo ravno 'domaćici'. Do juče. Tada je moja malenkost podigla svoj prvi kredit. Nije to neki veliki kredit. U stvari radi se o sumi od oko 2000KM koja mi je trebala da svojoj sreći kupim laptop koji je oduvijek željela. Ne znam zašto me se to toliko dojmilo. Možda zato što je podizanje kredita uvijek bila stvar 'velikih'. Nekako, mama i tata dižu kredite! Isto kao da se pozdravljam sa svojim dječačkim životom time što ću sljedećih godinu dvije od plate odvajati pedesetak KM mjesečno. Smiješno i djetinjasto zar ne? Doduše, možda iz mene i vrišti dječak kojemu je odabir vrste keksa bio plafon odgovornosti koju želi da ima. Bilo kako bilo, kredit je tu, laptop je tu, novo 'prvi put' je tu, Malo sunce je sretno.

A ja? I ja sam sretan. Na malo čudan način. Ne u smislu – dovoljno sam odrastao i odgovoran da mogu podići svoj prvi kredit, već u smislu – vidi me, ja mali, a mogu raditi stvari koje rade 'veliki'. Pitam se samo jel' se svi boje odrastanja kao ja?

Ovo stvarno treba vidjeti!

noreply@blogger.com (NoProblem) — Fri, 08 Feb 2008 15:09:00 +0000

Blah

noreply@blogger.com (NoProblem) — Tue, 05 Feb 2008 12:38:00 +0000

Danas nemam teoriju ali zato imam temperaturu i groznicu. Fuj. Blah.

Fotografije

noreply@blogger.com (NoProblem) — Sat, 02 Feb 2008 23:20:00 +0000

Nisam opsjednut fotografijom. Nije mi čak ni hobi. Volim vidjeti dobru fotografiju i to je to. Međutim, hiljadu puta mi se desilo da vidim nešto lijepo i poželim da tu sliku zadržim. Belaj je što baš tada nemam aparat sa sobom, ali pametne glave su i tome stale u kraj ugradivši foto aparate u mobilne telefone. U nekoliko prošlih dana mi se posrećilo da uhvatim dva lijepa momenta i zadržim ih tačno onako kako sam ih i vidio.
To stvarno samo fotografija može.

Pazi šta želiš vol.2

noreply@blogger.com (NoProblem) — Mon, 21 Jan 2008 11:07:00 +0000

Generalno sam sklon maštanju. Sposobnost da se potpuno isključim iz realnog svijeta dok gledam film, čitam knjigu, slušam muziku, uvijek sam smatrao nekim protutegom konstantnoj mogućnosti da 'poludim' od stvari koje me izbacuju iz takta u realnom svijetu. Čak sam se i istrenirao da pred spavanje odredim šta ću sanjati. Bolesno a? Nezdravo u najmanju ruku, ali svejedno, meni pomaže. No, čovjek ne bi bio čovjek da nije proklet, kao što sam nedavno utvrdio. U vremenu kada ulazim u svoju 29tu godinu života i kada me to ne deprimira jer osjećam da sam 'na dobrom mjestu', bijeg od realnosti mi više i nije prijeko potreban. Tada se odvažim čak i da želim stvari. A želio sam u životu svašta. Od nekih nerealnih stvari do potpuno realnih. Želje su dolazile i odlazile, bile zaboravljane ili ispunjene, ali jedna je oduvijek bila tu, i nikada nije silazila ispod top 5 stvari koje želim. Ako izuzmem neke četiri godine ranog djetinjstva kojih se ne sjećam, ostaje tih 25 godina konstantnog željenja. A to nije malo. Četvrt vijeka jebote. Frtalj stoljeća sam želio da imam psa. Za rođendan sam ga i dobio.
Loki se rodio 11.08.2007. Znači da je imao nepuna dva mjeseca kad je došao kod mene i bio je savršen. Nekulturno sam odjebao ljude koji su izašli samnom na rođendansko piće kada sam dobio poziv da stiže. Sva sreća pa su prijatelji koji su bili tada tu shvatili moje ponašanje i oprostili mi.
Lopov je naučio da piški gdje treba za jedan dan, izuzev par slučajeva kada bi se zaigrao pa se gotovo zapišao dozavrat na putu do svoje hále. Bar se namjera broji. Sa kakenjem je već bilo problema ali svaki put u 48 sati je bio sve bliže da bi drugog dana ponosno otišao do kutije i posrao se tik do nje. Rekoh, i namjera je bitna. Treći dan je bio veliki dan. Posrao se na sred svoje kutije i naučio je da sjedne kada mu se to kaže. Nije loše za tako malu bebu zar ne? Osim toga, te noći je sam ustajao i obavljao svoje potrebe, bez potrebe da budi mene (i cijeli komšiluk) da mu asistiram. Doduše, u povratku na spavanje je onako bunovan uvijek zamijenio moj krevet za svoj te se za skok zalijetao sa kraja sobe ne bi li se popeo. Onda bih ja ustao, uzeo ga na krilo i uspavao te smjestio u njegov 'brlog'. I tako svaka dva sata. Ali iako me nije budio, ja bih otvorio oči svaki put kad bi se on probudio i otpratio bih ga do kutije. Treći dan je i za mene bio veliki dan. Po prvi put su se sumnje da mogu prihvatiti to novo biće u svoj život, da mogu preuzeti odgovornost za njega u sljedećih 10, 15 godina, utišale. Loki je postao treći član naše male porodice pred zakonom. A onda se razbolio i dan nakon što je napunio 2 mjeseca uginuo.
Na to nisam bio spreman. U 25 godina maštanja, taj scenario nisam nikada uvrstio u moguće. Da jesam, možda ne bih bio ovakav kakav sam sada, a da sam dobro, baš i nisam. Neko će s pravom reći da depresija koja me drma ovih dana i nije baš normalna kada realno sagledaš stvari. Loki nije bio sa nama toliko dugo da bih se vezao za njega koliko mi se čini da jesam. E tu je čvor. Za mene, osobu koja može da se isključi, i koja mašta o ispunjenju svojih želja do u detalj, Loki je bio uz mene 25 godina i što je najgore, izgledao je upravo kako sam ga i zamišljao. Fantazija je postala stvarnost a to se baš i ne dešava tako često u životu. Obično pravimo kompromise jer ono što želimo nije uvijek onakvo kakvim ga zamišljamo. Loki je eto bio.
Onda na scenu stupa život. Svaki put kad pomislim da sam 'negdje' i 'nešto', život mi priredi novo iznenađenje. Ovaj put nije bilo lijepo. Loki je izdahnuo u mom naručju ostavljajući mi u amanet još jednu od onih slika u sjećanju koje po zlu nikada ne blijede i koje kad god se pojave prizivaju i ono grozno osjećanje nemoći. U mojoj biografiji ovo je već druga takva slika. Život kaže da će ih biti još, a statistike kažu da ću preživjeti. To što će sa svakom od njih umrijeti i dio mene je kolateralna šteta. Ljudi kažu da uvijek imaš uspomene, ali ja imam teoriju da konačnost prošlosti nikada i ne može da proizvede lijepo osjećanje. Čak i najljepše uspomene praćene su melanholijom i tupom nostalgijom za tim vremenom.
Čovjek je stvarno proklet. Budućnosti se boji, u prošlosti ne nalazi traženu utjehu, a sadašnjost po automatizmu preskače. Da se razumijemo, nit' ja otkrih toplu vodu, nit' ću sada odjednom početi živjeti 'kako treba'. Dalje ću kao i do sada, najbolje što znam, a dok su god moje sunce i meni dragi ljudi na mojoj strani nemam se čega bojati.
Jebe me samo to što Lokija svaku noć sanjam, ali valjda je to i normalno. Kad je neko 25 godina sa tobom to i nije toliko čudno.

I još nešto. Psa ću definitivno imati nekada u skoroj budućnosti, samo što će naša zajednička priča početi onda kada dođe u našu kuću i zapiša sve živo. Mali lopov neće imati teret od frtalj vijeka zajedničkog života na svojim plećima. Loki je taj teret skinuo sa mene i odnio ga sa sobom jer je bio najbolji pas na svijetu a bilo mu je svega dva mjeseca i jedan dan.

Nedostaje mi. Mnogo.

Sretna Nova! - Bez teorije

noreply@blogger.com (NoProblem) — Fri, 28 Dec 2007 23:08:00 +0000

Prije svega, ovo je naša šarena jelka!

A sad...

Posljednji post u ovoj godini. Biću kratak. Godina je bila već dovoljno opširna.
Decembar je obično vrijeme kada moj najbolji jaran u ženskom tijelu i ja obiđemo štandove na kojima se prodaju novogodišnje džidže. Ove godine obaveze su nas spriječile u tome i moram priznati da mi je zaista žao zbog toga. Nismo valjda odrasli?
I još da dodam pitanje, šta se desilo sa običajem slanja novogodišnjih čestitki? Stariji će se sjetiti hiljada čestitki na štandovima koje su ljudi kupovali na kile i slali čak i komšijama koji žive na istom spratu. To je stvarno bio lijep običaj. Šteta što toga više nema.
Eto toliko
A što se sljedeće godine tiče za sve ostale imam mnogo, mnogo lijepih želja. (standardne - ljubav, sreća i to...), dok za sebe nemam. To što dijelim život sa mojim malim suncem je dovoljno, i prokleto bi bilo tražiti još. Doduše, imao sam jednu veliku želju, valjda oduvijek, a moja bolja polovina je prešla preko sebe same da mi i nju ispuni u sljedećoj godini za moj rođendan 3. januara. Uz takvo biće, zaista je prokleto tražiti još. Zato sve želje za 2008 koje bi mi se ispunile, da sam ih poželio, poklanjam njoj.

A šta ću dobiti - o tom potom, kad se vidimo, dogodine...

Pazi šta želiš!!!

noreply@blogger.com (NoProblem) — Mon, 10 Dec 2007 09:02:00 +0000

Stara je maksima da je čovjek proklet i da nikada nije zadovoljan. Isto tako kažu da je sretan čovjek onaj, koji je zadovoljan onim što ima. Ja takvog još nisam upoznao (ako neko jeste neka se javi) pa stoga spadam u grupu onih koji vjeruju u ovu prvu. Rezultat te moje opredjeljenosti jeste, šta drugo, nego teorija, nebulozna kao i moje mnoge druge:

''Zlatne ribice, kitovi, žabe, čarobne lampe, djeteline sa četiri lista koje govore, pjevajuće vile, i razni drugi željoispunjavajući kurci i palci (i palčice) su zaista nekada postojali, ali su se povukli iz opticaja jer ljudi ne znaju šta žele!''

Krenuću naravno od sebe, kako je i red. Na primjer...
Moja bolja polovina, sunce moje, i ja živimo zajedno evo već dvije godine. Naš prvi dom smo oformili u 39 kvadratnih metara na četrnaestom spratu jednog od sarajevskih nebodera. To malo gnijezdo smo uredili onako kako smo najbolje znali i umjeli, i koliko nam je kvadratura dopuštala. I zaista, ovdje nam je lijepo i ugodno ali... čovjek je teški hajvan Senada ... pa nekada u toku dana, ili barem sedmice poželi neko vrijeme za sebe. Poželi vrijeme u kojem će biti sam i odmoriti se od svijeta, ljudi, bračnih drugova, vremena, života koji živi. U takvim momentima u ovih 39 kvadrata uvuče se jedan zarez pa često imam osjećaj da je stan velik cijelih 3,9 metara kvadratnih, a iz pouzdanih izvora znam da i moje sunce isto to osjeća s vremena na vrijeme. Tada oboje maštamo o nekih 50, 60 kvadrata u kojima ćemo moći barem fizički se izdvojiti kada nam takav vjetar dune kroz glavu. Maštamo o odvojenim prostorijama, dva televizora, radnoj sobi, jednom desk računaru i jednom laptopu, a kad se baš raspojasam ja maštam i o bilijarskom stolu.
Eh onda se ujutro probudim oko pola devet, devet. Moja bolja polovina je otišla na posao i ostavila mi je pripremljenu jutarnju kafu. Moj je cijeli stan. Svih 39 kvadrata su moji i samo moji. Mogu raditi šta želim, a da me niko ne dira. Računar je samo moj, TV samo moj, krevet je samo moj. Imam svo vrijeme samo za sebe. I u čemu je problem? U tome što već peti put zovem svoju bolju polovinu na telefon i ona se ne javlja! Naravno, nemam ništa bitno za reći joj. Želim samo da je malo peglam, ili da me malo pegla. Želim da malo pričamo jer mi je dosadno. Palim TV i prebacujem na NOVU jer je tamo u ovo doba dana jedan od onih TV kvizova (čitajte sljedeće sa jakim hrvatskim akcentom)- NAZOVITE ME ODMAH! 5 TISUĆA KUNA ČEKA NA VAS! ODABERITE PRAVO VRIJEME! PRONAĐITE PRAVI ODGOVOR! NAZOVITE MOLIM VAS! Taj molećivi glas voditeljice me nekako umiruje jer imam osjećaj da je još neko ovdje u stanu, a i očigledno je i ona u problemu. Nju barem neko i nazove, a meni se moje sunce ne javlja! Ma dao bih joj tisuću kuna odmah ako me samo nazove. Sad! Nazovi sad!! Ovo je posljednja šansa!!! Tisuću i petsto kuna!!!!
Ništa.
Drugi potencijalni izbavitelji od ove dosade spavaju snom pravednih i nemam srca da ih budim. A bih. Ali neću. Sjedam za kompjuter i surfam. Već sam juče saznao šta se desilo sa kompletnom podjelom serije The Cosby Show tako da nemam pojma šta sad da radim(jeste li znali da se Phylicia Rashād - mama Clair triput udavala i razvodila?). Sačekaću još neko vrijeme pa ću početi sa telefonskim pozivima.
Međutim obrnimo situaciju. Da me moje sunce već nazvalo dva puta, treći put bih se javio sa: ''Šta je sad?''. Da su moji potencijalni izbavitelji budni a da ja spavam, vjerovatno se ne bih ni javio. Da imam nekoga ovdje u stanu rekao bih onoj sa NOVE: ''de ušuti bogati'', prebacio kanal i u sebi mislio kako bi mi bilo super da sam sâm. Da, to sam ja! nikada zadovoljan! Tješi me jedino to što smo svi takvi, i dajem ruku u vatru da je tako. Stvarno, ...čovjek je teški hajvan moja Senada... nikad mu pravo. Čak i kada ima sve predispozicije da uživa u trenutku, nešto mu fali. Evo samo par situacija u kojima se svi ponekad nađemo:
Da mi je da radim - Joj da mi je da odmaram
(on)Da mi je da imam curu - Joj da me hoće malo popustiti
(ona) Da mi je da imam momka koji je dječak u duši - Joj da više hoće odrasti i postat muško!
Da mi je da imam psa - Joj da hoće naučit da sam piša
Da mi je da imam platu od 5000KM - Joj da mi je plata 5200KM
Da mi je da nisam sâm/a - Joj da mi je samo malo da sam sâm/a
Da mi je novi NOKIA Ž62 - Joj izašao je Ž67

Teški hajvan kako Sidran reče. Nikad nam udovoljiti. Nekada sam zamišljao šta bih poželio da zaista imam tri želje. Onog momenta kada je svaka od želja počela da dobiva anekse i pojašnjenja (da ne bi došlo do zabune) i kada bi se da sam ih sve tri zapisao doimale kao priručnik za korištenje najnovijeg ultra 3D magnetnorezonantnog sega mega uređaja odustao sam. Otud i prijašnja teorija. Da sam ja zlatne ribica, zlatni kit, zlatna žaba, duh iz čarobne lampe, djetelina sa četiri lista koja govori, pjevajuće vila, ili bilo koji drugi željoispunjavajući kurac ili palac, davno bih ljude poslao u pizdu materinu. Kad se skontate i prekontate javite se!
Ali zar nam oni više neće ni trebati kad se jednom skontamo i prekontamo?
Ama čovjeku nikad udovoljit!

PS: Izuzetak potvrđuje pravilo. Taj izuzetak sam imao i dokumentovan kao video klip na svom mobilnom telefonu koji je netragom nestao u hotelu u Budvi.
Naime.
Prošlog ljeta u Trpnju na Pelješcu, dok je svačije sunce zalazilo, moje sunce i ja ostali smo sami na plaži. Digla se bura i veliki valovi su snažno zapljuskivali obalu. Moja bolja polovina je stajala uz mol ogrnuta peškirom i glasno se smijala svaki put kada bi je more zapljusnulo i okupalo od glave do pete. Gledao sam je sa distance (nisam htio da se skvasim jer sam se netom osušio) i nisam htio da joj kvarim taj momenat. Posmatrao sam je tako izdvojenu u njenom vlastitom svijetu i činilo mi se da je to trenutak njene apsolutne sreće (i naravno, opet sam se zaljubio u nju). Činilo mi se da su se tada, u tih desetak minuta, sve zvijezde poklopile za nju. Ali ko zna, Možda je čovjek stvarno proklet do kraja. Možda je i ona tada poželjela da su valovi veći, da su češći, da je na Baliju, da je ..., da su ..., da sam......

Artis Novus - zašto mi se sve manje ide na festivale

noreply@blogger.com (NoProblem) — Tue, 06 Nov 2007 10:06:00 +0000

Nedavno je u Sarajevu završen internacionalni teatarski festival MESS, odmah nakon toga je počeo (i završio) i sarajevski JAZZ festival. Na predstave sam isao kad god sam mogao, a što se koncerata tiče, moram priznati da nisam neki velika fan JAZZa. Generalno volim čuti dobru muziku pa mi je tako i lijepo bilo kad bi prije par godina svratio u JEŽ na piće kada je bila svirka uživo. Ali što se festivala tiče, nije mi se išlo na koncerte. U prvom redu zbog gore navedenog a drugi razlog je zato što mi se činilo da odjednom cijeli grad, cijela nacija od rodjenja slusa samo JAZZ, a da su turbo folk i Amir Kazic Leo i Željko Joksimović pop, pojava koja hara kontinentalnom istočnom Azijom i Filipinima te do nas i ne dopire. Odjednom su svi postali veliki znalci i šicaju se imenima izvođača koji gostuju kao da su njihov razvoj pratili od malena, još dok su ovce pasli zajedno.
Iste stvari su se dešavale i za vrijeme MESSa, samo što me to tada više nerviralo jer je teatar ipak moja teritorija i o tome barem znam ponešto. Najviše su me nervirali komentari koje htio ili ne htio čuješ u holu pozorišta prije i poslije predstave. Samo čuješ oko sebe: Nihilističko, Egzistencijalni, Postmodernistička dekonstrukcija, Kvaziesencija, Ekvifanomocija, Superlapidiradijacija, Kakofonoretromarginoomnipolarizacija. Da ne čuješ potpuno pogrešan kontekst u koji ih stavljaju rekao bi da su oko tebe najveći filozofi i teoretičari na svijetu trenutno. Onda se zapitaš, čitaju li današnji 'učeni' ljudi knjige (pa makar i Sidney Sheldona) ili samo bubaju rječnike VELIKIH riječi napamet? Ili, da li nova educirana elita jednostavno ponavlja ono što su pročitali ili čuli od jedne nove generacije ljudi - MAGISTARA OPŠTE GENIJALNOSTI (kako ih ja nazivam, u daljnjem tekstu MOG)? MOG -to su oni ljudi koji su ne samo kompetentni već se osjećaju i prozvanim da govore o svemu. Kako o prednatalnoj hirurgiji, tako i o novim građevinskim metodama u izgradnji nadvožnjaka. Oni su zasjeli na sve moguće relevantne pozicije u medijima i njih se sve pita. Tako nije rijetkost da u našim sedmičnim novinama ista osoba uradi veliku političku analizu parlamentarnih izbora u Francuskoj a samo par stranica kasnije i recenziju na novi film Pedra Almodovara te na novi album grupe Coldplay. Još, vrijedna pčelica, stigne da napiše i kolumnu u kojoj posere nekog kolegu iz 'branše' i nazove ga neznalicom. Ti MOG postali su božanstva za naše mediokritete koji tako divno rastu na našem plodnom tlu. Svaka rečenica MOG je zlatna i ne preispituje se. Tako i njihove ovčice trčkaraju po holu (recimo) Narodnog pozorišta i štrcaju velike i nerazumljive riječi naučene napamet objašnjavajući o čemu se ZAPRAVO radi u predstavi. Naravno, takvih snobova ima svugdje u svijetu, pa i kod nas. Sve bih je to podnio i progutao, znajući da ljudi s kojima se družim nisu takvi i da ću doći svojoj kući i sa svojom najljepšom polovinom odigrati partiju tenisa u parove na play stationu dok se smijemo do suza. Međutim, kada mi neko kaže da nisam razumio predstavu jer nemam potrebno ogromno predznanje o tekstu, režiseru i scenografiji, poslao bih ga pravo u pičku materinu odakle je i izmilio/la.
Identične stvari su se dešavale i na dva koncerta na Jazz festu kojim sam po službenoj dužnosti prisustvovao / nazočio. Ljudi su frenetično aplaudirali i zviždali oduševljeni nastupom jedne sredovječne gospođe, a ja sam sjedio u svojoj stolici i pitao se koji kurac nije u redu s mojim očima i ušima? Šta to oni vide i čuju što moja, na umjetnost neosjetljiva čula i moj za estetiku očigledno nesposoban mozak ne mogu da pojme? Objašnjenje je stiglo poslije kada mi je rečeno da nemam potrebno ogromno predznanje o jazzu da bih shvatio.
Pitam se samo kada je to umjetnost postala privilegija 'genija'? Otkada se lijepo poima isključivo ogromnim predznanjem? Zar lijepo nije lijepo i nekom doktoru nauka i čobanu sa sela bogu iza nogu?
A najviše me nervira to što je očigledno, svaka umjetnost prestala biti javna. Sada na nju drže monopol MOG i njihove ovčice. Šta oni aminuju to je umjetnost, a svako u tom slučaju može biti umjetnik. Dovoljno je da se javno posereš ispred nekog kamena, pljuneš malo svoje krvi na kamen, zabodeš u govno zastavicu Nove Gvineje i voilá, eto instalacije. A ako dotični artist ne želi samo instalaciju već i performans, (predstavu čak!) onda sve što treba je da gologuz stane kraj tog kamena i govneta i falsetom odrecituje ''U šumici zeko sjedi i spi...''. MOG će to aminovati i BUM! Nova zvijezda je rođena, mase instant obrazovanih ovčica će klicati u magnovenju i udarati se pesnicama u grudi od duševljenja, a ko god ne vidi umjetnost u svemu tome, to je zato što ne razumije dekonstrukciju postmodernizma datog djela ili nekakvo slično sranje.
Zato kada god uhvatim sebe da tumačim stvari puno dublje nego što realno zaslužuju opsujem si nešto. Šta se ja tu trudim da shvatim nečije privatne idiotarije? Pa nije pozorište neki psihijatrijski poligon za liječenje nečijih ličnih frustracija! Nek taj umjetnik nosi ta svoja sranja kući i tamo nek si zabije zastavu koje god drzave hoce pravo u šupak. To se mene ne tiče pa makar to svi odreda zvali remek djelom!
Zbog toga sve manje volje imam da idem na festivale. Možda nisam dovoljno pametan da shvatim sve te velike majstore i njihove majstorske radove, ali brate dovoljno imam mozga u glavi da bih dopustio da mi neko prodaje muda pod bubrege.

PS: Novu teoriju srdačno prepuštam velikim teoretičarima, novoj socijalnoj grupi u našem društvu, novom evolucijskom stepenu u razvoju homo sapiensa, njihovim veličanstvima - MAGISTRIMA OPŠTE GENIJALNOSTI!

Perspektiva

noreply@blogger.com (NoProblem) — Thu, 01 Nov 2007 19:24:00 +0000

Nedavno je u Sarajevu pao prvi snijeg. Ima nečeg stvarno lijepog u tome. Primijetio sam to oko 2 sata ujutro i probudio svoju bolju polovinu. Želio sam taj trenutak podijeliti s njom. Stali smo kraj prozora, naslonili se na jos topao radijator i sa naseg 14tog sprata u tisini gledali kako ovaj nas poprilicno prljavi grad odjednom postaje cist i bijel. Nakon par minuta, ovaj romantični momenat prekinula je moja supruga promumljavši nešto u stilu: 'što si me budio, ja ustajem u 15 do 6'. Nakon toga se odgegala do kupatila, zatim nazad do kreveta i u roku od 30 sekundi ponovo zaspala snom pravedne. Ja sam i dalje ostao u tišini da gledam kroz prozor. Iako ne volim zimu, volim gledati snijeg dok pada noću.

Već sutradan, iliuzije je nestao. Ne odmah. Sa četrnaestog sprata snijeg koji je padao i dalje je izgledao lijepo. Nevolje su uslijedile kada sam izasao na ulicu. Bjluzgavica. Fuj. Uđem u taksi i započnem jednu od 12tak pripremljenih taxi-konverzacija (pripremljenih kroz godine iskustva plaćenih vožnji). Prigodnu naravno. Pitam taksistu jel' se njemu čini da je snijeg nekada prije bio nekako drukčiji i ljepši? Taksista odmah to potvrdi i na relaciji od zgrade opštine Novo Sarajevo pa do moje destinacije – Pozorišta mladih, demonstrira zavidno znanje o globalnom zagrijavanju, klimatskim promjenama te mikroklimi sarajevske kotline. Negdje u pauzama njegovog predavanja, pade mi na pamet nova teorija koja glasi:

''Ne mijenjaju se drasticno stvari oko nas, ne mijenjamo se drasticno ni mi. Mijenja se samo perspektiva iz koje gledamo na sebe i na svijet.''

Kad sam bio dijete možda je i snijeg bio isti ali ja sam ga posmatrao iz nižeg rakursa. Cijeli svijet koji je tada obuhvatao par ulica pa sve do moje skole uvijek bi zimi bio bijel. Obukao bi skafander (roditelji bi govorili odijelce) i valjao se i grudvao po cijeli dan pa bio snijeg mokar ili suh. Tada se 10 cm sniježnog pokrivača, sitnom djetetu kakav sam bio, činilo kao dva metra. Jednostavno, oci i usi su mi bile bliže zemlji. Sada dok gazim tih 10 centimetara gledam ga s visoka, ne osjetim mu miris, i ne čujem ga kako škripi pod mojim nogama. Ne vidim u njemu razlog za radost već prepreku u hodu, prljavštinu koja će mi isprskati hlače, vlagu koja će mi se uvući u cipele i skvasiti noge, vonj mokrih ljudi u trolejbusu, zastoje u saobraćaju. Tužno zar ne?

Ne kažem da sam ja nešto visoko izrastao, cak suprotno. Smiješno je samo kako je i ovih 170cm (u najboljim danima) sasvim dovoljno da promijenis perspektivu. I ne radi se samo o snijegu.

Primjer 2; dok smo sasvim mali, nasi roditelji nam se čine velikim, jakim, moćnim, oni su naši uzori. Naravno belaj počinje u pubertetu kada postanu 'glupi, neosjetljivi na naše drame i potrebe, staromodni...'. To je zato što su se smanjili odnosno snizili, odnosno što smo dovoljno visoki da ih gledamo u oči. Izgubili smo dodir sa nižom perspektivom. Zaboravili čari blata, snijega, prašine, prljanja, ali još nismo dovoljno visoki da svijet gledamo 'odozgo' . A htjeli bi.

A onda se roditelji smanje toliko da sada njih gledamo s visoka. Tretiramo ih kao djecu kojima se sve prašta, jer zaboga oni su sada mali. Njihove mane i greške su toliko vidljive da ih gotovo sažaljevamo.

Ali ne mijenja se perspektiva samo po vertikali. Neeeeeee. Taman kad počneš posmatrati svijet 's visoka' počinje belaj. Perspektiva se počne mijenjati gotovo haotično. Svijet posmatraš preko prijatelja, partnera, uzora, zatim preko supruge/ga, djeteta.... Ne znam kako to da objasnim.

To je kao da si ti zemlja a svijet koji gledaš sunce. I kako se okrećeš u njegovoj orbiti, uvijek na njega gledaš iz drugog ugla. Nikada nije isto. A sunce sija na zamlju i daje joj svjetlost preko koje ona samu sebe 'vidi'. E sad, kako sunce nije nikada isto tako ni svjetlost nikada nije ista, a stvari nisu iste ako se gledaju pod različitim svjetlom. Znači sunce je sunce, turbulentno, nepredvidivo ali konstantno. Zemlja je zemlja, tj. ja sam ja, tu sam, nepromijenjen bitno, a opet uvijek drugačiji pod svjetlom svijeta i trenutka u kojem živim.

Možda sve ovo zvuči seratorski, ali moradoh napisati. U posljednjih nekoliko godina dešavaju mi se neke bitne stvari u životu i uvijek mi se orbita malo poremeti i na sunce gledam preko neke drugačije elipse. Sve što mi je ostalo od bivših putanja jesu sjećanja koja romantično obojim i koja mi uvijek prizovu nostalgiju. Zbog toga, iako ne volim zimu, satima mogu gledati kako noću pada snijeg. Volim njegov miris, tišinu u kojoj čuješ zvuk pahulje koja pada na tlo i volim čistoću i bjelinu koja tako nježno prekrije sve ono što je prljavo, loše i zlo u ovom gradu. Volim jer me barem na trenutak vrati na ono rastojanje od sunca u ono vrijeme od prije 20tak godina kada sam bio naivno i dječije sretan.

Ljeto 2003

noreply@blogger.com (NoProblem) — Tue, 16 Oct 2007 17:14:00 +0000

Vjerovatno najluđe ljeto u mom životu do sada. Izlasci svaku noć, blesava opijanja, ples, zajebancija. Program gotovo isti svaki dan.
Počinje se u kafe klubu Obala. Ifeta i Maca su točile pune čaše žestice a naplaćivale ih kao da su 0,03, a malo i veliko točeno pivo bi prestajale brojati nakon trećeg. Na zvučnicima trešti muzika iz 'Gori vatra', bašta puna dijaspore, gostiju SFFa i OHRovaca a nas par stalnih mušterija s merakom trpimo vrućinu unutra i super nam je jer smo svi naši. Rade (ili Slavko, kako kad) prikopča mikrofon i eto karoke showa na Sarajevski način. Negdje oko ponoći svrati i Jasna Žalica, pa i ona onako vesela i malo pripita uzme mikrofon i uživo otpjeva 'Iznad Tešnja...'. K'o privatni dernek sa salom zakupljenom za 1 KM. Nekome ovo možda zvuči kao seljakluk, ali iz prve ruke tvrdim da je svega bilo, samo ne toga. Obala je tog ljeta bila stvarno sjajna. Po danu bi tu bila najhladnija bašta u gradu sa odličnom 'velikom s mlijekom', a uveče najbolji derneci. Nekom magijom, na tih par kvadrata stvorio bi se i plesni podijum koji se činio ogromnim jer su na njemu plesale desetine ljudi. Stvarno, magija je jedina riječ koja to može objasniti.
Nakon nekih 1 sat po ponoći išlo bi se dalje, a dalje je značilo Sloga! Lijepo vrijeme kad je Sloga bila Sloga. Opet ples i opet piće, a kako koji dan bi uživo svirali ili Blavorsi ili Unplugged plug. Tada smo imali mudroserske zamjerke i na jedne i na druge, ali gledajući iz ove, romantikom obojene perspektive, bili su sjajni. U ovo vrijeme krenula bi i neka blago pjanska priča. Moj najbolji jaran u ženskom tijelu i ja bi se nekada naizmjenično a nekada uglas žalili i kukali mome rođaku (dijaspori iz Amerike) kako smo u kurcu jer smo sami i nismo u vezama. U stvari samo bi uhvatili dah te nakon toga nastavili s plesanjem i budalesanjem uz našu parolu: ''U kurcu sam, ali boli me kurac!''. Naravno nismo se ni trudili da nekog nađemo. Elem, nakon što bi se i Sloga ispraznila, nije se išlo kući nego dalje.
Gdje? U Kinoteku naravno. Prepuno mjesto sa nevjerovatnim muzičkim šaltanjima. Odmah nakon 'I Want To Break Free' išla bi 'Telo vreteno', pa 'Grease remix' a nakon te, 'Činim pravu stvar' i tako uvijek iznova, šok za šokom. Međutim pozitivna atmosfera je čudo. Tada se i 'Drska ženo plava' činila sjajnom za ples. Pilo se, ali se nije bauljalo i padalo po ljudima. Znojilo se ali se valjda i kupalo pa se nije smrdilo. Svaki sukob bi završio ne tučom već uzajamnim slanjem tura za sto. I tu je kraj? Naravno ne.
Slijede Boemi, da, mjesto za koje bi mnogi rekli dno dna. Tada, barem nama, to nije bilo dno, već novi podijum i nova muzika. Stoje, Karleuše i slične biljke iz silikonske doline još nisu svoje glasove puštale sa tamošnjih zvučnika. Repertoar je bio od disko muzike, preko r'n'b do hip hopa jer su se tada Boemi još uvijek najviše oslanjali na 'ljubaznost stranaca' i na dijasporu - onih su i bili parali a koliko para toliko muzike. Ušli bi, rastjerali gorepomenutu bagru (koji su pijuckali pive i red bul na slamku) sa centra i napravili ludnicu (bez pretjerivanja stvarno. I dan danas kada zalutamo do Boema, cim uđemo stiže nam uobičajeno piće na račun kuće)Plesalo bi se do granica snage i pilo do granica jetre i novčanika.
E tek nakon toga bi se išlo kući. spavalo bi se do nekih 12, 1, a sutradan sve ponovo.
I tako cijelo ljeto izuzev 10 dana na moru kada je sve bilo isto, samo nazivi klubova i diskoteka drugačiji.
Međutim, svemu mora doći kraj pa i tom ljetu.
Rođak se plačući vratio u Ameriku da završi jebeni studij i da se vrati za stalno (fakat se vratio 2 godine kasnije i ostao ovdje).
Nova akademska godina je počela, a najbolji jaran u ženskom tijelu i ja smo nakon prvog dana predavanja otišli u Slogu, napili se (svako piće je ponedeljkom tada bilo 1,5 KM) i tugovali za minulim mjesecima pateći nad svojim samačkim životima. No lijepa vremena su se nastavila. Pili smo i dalje, ali samo vikendom (ipak smo bili uzorni studenti) i to gotovo uvijek na Obali. Lijepo je brate bilo tokom cijele te godine. Kao šlag na tortu, krajem te godine moj najbolji jaran u ženskom tijelu je upoznao svog budućeg muža, a ja dva mjeseca kasnije svoju buduću ženu. Prikladan kraj za to vrijeme zar ne?
Zašto ovo pišem?
Zato što je te meni drage ljude i te sjajne dane, sedmice i mjesece na okupu držala jedna karika.
Sjećam se kada sam prvi put čuo 'Ledenu'. Pravio sam nam neku večeru da nešto pojedemo prije izlaska, kada je na radiju krenula ta pjesma. Znao sam za Tošeta kao za nja-nja pjevača preko srceparajuće pjesme 'Meni hvala nijedno' koju nisam podnosio. Ali ovo, ovo je bilo nešto potpuno drugačije. Bilo je veselo i blentavo i toliko pozitivno da te tjera da se oraspoložiš u tren oka i da skačeš i skačeš. Šta da kažem, bila je to ljubav na prvi pogled, odnosno slušanje. I ne zaljubih se samo ja. Već tu noć pjevao je ....obući ću sve bijelo, čisto bijelo.... na svim spomenutim mjestima, raja je skakala, smijala se i pjevala. A Toše je nastavio da pjeva cijelo to ljeto. Pjevao je i 'Čija si' i 'Ako me pogledaš u oči' i 'Vo kosi da ti spijam' i '1200 milji' na makedonskom ... Na putu iz Vodica do Splita držao nas je budnim u 4 ujutro da ne zaspimo u vožnji i ne survamo se u Jadran. Predstavili smo ga i Dalmatincima koji nikada do tada nisu čuli za njega (a koji će ga tek ovog ljeta otkriti, kada će ih potpuno oboriti s nogu). U Zagrebu je njegovu čast, dok još nije pokorio Hrvatsku, branila moja Gabi i hvala joj za to! I cijelu jesen je nastavio donositi miris ljeta na zagušljivu i fritezom naparfemisanu Obalu. Postao je i redovni dio karaoke repertoara.
Tako, jedne novembarske noći, ja siđoh u klub iako nisam namjeravao, i nagovoriše me da ostanem jer će tu noć biti karaoke noć. A za našim stolom je sjedila novinarka koja je došla da intervjuiše mog kolegu. I natjeraše me da pjevam iako me iz nekog razloga bilo stid pjevati pred tom novinarkom. I ja uzeh mikrofon i otpjevah 'Čija si ', žmireći, okrenut leđima ka ostatku kafane i glavom uvučenom u ramena, ko upišano dijete na priredbi u obdaništu. I novinarka ode, a ja od stida ne mogoh ni broj da joj uzmem. Međutim, za par dana, za bajram, ta ista novinarka reče svojoj sestri: ''Posudi mi jaknu i čizme, ja večeras idem kupit' frajera''. Dvije godine nakon toga novinarka je postala moja bolja polovina, a 'Čija si' naša pjesma.

Sada mi je jedino žao što Tošeta nikada nisam upoznao. Zajednička prijateljica mi je to obećala prvom prilikom. Htio sam da ga moja bolja polovina i ja upoznamo i ispričamo mu kako smo se upoznali i da mu se na tome zahvalimo.

Žao mi je i što nismo otišli na njegov koncert. Prepustili smo ga mlađima. Planirali smo da jednog dana sa našom djecom odemo na njegov koncert. I dok bi se oni stidili nas i bježali na drugi kraj sale mi bi punim glasom pjevali njegove 'stare' pjesme. Jer da je Toše još sa nama, pjevao bi još duuuugo, duuuugo, dugo.

Neko će reći da su sve te pjesme najjeftiniji pop, i možda je u pravu, ali meni je tada bio tako pitak i prijeko potreban. I uz te iste pjesme su mi se desile neke od najboljih i najljepših stvari u životu. Ne stidim se reći da ih iskreno volim!

Dragi Toše
Pjevao si 'Meni hvala nijedno'. E pa nije baš nijedno. Od mene imaš jedno veliko, veliko hvala. Hvala ti za sve!

A teorija? Kada te realnost stvarnog života pukne, teorije su obično sranje.

Jel' internet što je nekad bio?

noreply@blogger.com (NoProblem) — Tue, 09 Oct 2007 21:27:00 +0000

Upravo se dopisujem sa jednim velikim čo'ekom kojeg imam čast da smatram prijateljem (i to ne kažem samo zato sto ce vjerovatno jedino on pročitati ovo što pišem). Dopisujemo se preko MSNa, a danas smo bili na kafi par sati i živimo na udaljenosti od maksimalno 3 marke vožnje bilo kojim gradskim taksijem.
Pade mi na pamet jedna čitava godina života koju sam ostavio u kakofoniji svemirskih zvukova koji dopiru iz dial-up modema kada ostvaruje konekciju s internetom.

Postoji teorija koja kaže da kada smisliš tekst na tu 'melodiju' i pjevušiš je dok se konektuješ, postao si ovisnik.

Ja doduše nisam imao tekst te pjesme ali da sam bio ovisan ... jesam! Noć sam zamijenio za dan, zapostavio fakultet (koji nikada nisam ni volio), a komunikaciju sa vanjskim svijetom sveo na koji poziv telefonom, rijetki izlazak van te na njihovo veličanstvo PIRCH i ICQ.
Lijepo je brate kad preko tastature kreiraš i predstavljaš uljepšanu verziju sebe. Sve je počelo sa malim lažima. Nekako kad počinješ, glupo ti je da baš bestijalno lažeš, ali kad jednom kreneš nema stajanja. Tako sam i smršao 20 - 25 kg u roku od jedno 2 mjeseca, porastao za nekih 10cm, a kako to već ide i donji ekstremitet mi se izdužio (da, da djeco, i o tome se priča na internetu, a ponekad i samo o tome!). U stvarnosti, jedino što mi se moglo izdužiti jeste nos.
Tako sretan i zadovoljan sobom plovio sam internet bespućima i upoznavao ' prijatelje za cijeli život' s kojima ću se kad tad sresti. Vremenska razlika nije bila nikakav problem. Svaki ovisnik će vam to potvrditi. Sve što mi je trebalo jeste jedna dobra, malo mutna fotka koja je snimljena iz takvog ugla da se sve one mane koje sam sakrio ne vide. Skenirao sam je negdje u Skenderiji (tad su skeneri bili skupi) i otvorio sebi vrata cijelog svijeta.
Moj 'buran' socijalni život trajao je nekih godinu dana. Milion stvari iz tog vremena sjećam se kristalno jasno, ali kada i kako sam zatvorio gore navedena vrata ne mogu da se sjetim. Sjećam se samo da sam tada kupio bicikl i vozao se po čitav dan. Preskakao sam večere i izgubio 15 kilograma za nekih 2 mjeseca. Nije bilo efikasno kao 'internet dijeta', ali je bilo zdravije. Upisao sam tada fakultet koji volim i tako nekako, život mi je krenuo u pravcu koji sam želio, čak i kada nisam znao šta želim.

Rezultat ...... teorija naravno:

Blesavo je kako se nekad stvari same od sebe srede, a i ne sjetimo se da životu, bogu, sudbini (u šta već vjerujemo), zahvalimo za to.
Ja se evo sjetih, pa kažem:

VELIKO HVALA! (a hvala i onoj ljudini s početka teksta jer me podsjetio!)

PS: Tužba za neplaćenih oko 1400KM BHtelecom-u za internet, stigla je na našu adresu kada je slučaj već zastario. Pa nek mi neko kaže da je i to samo slučajnost. U svakom slučaju HVALA još jednom

Riblja teorija

noreply@blogger.com (NoProblem) — Mon, 08 Oct 2007 18:08:00 +0000

Maloprije pročitah post na blogu svog velikog i dragog prijatelja. Mlado i veselo stvorenje piše o smrti! To mi bi malo zabrinjavajuće, ali završio je tekst ovim riječima:
''U suštini prava smrt je samo posljedica odustajanja. Ona dođe kada joj dozvolimo''.
Podsjeti me to na jednu lijepu ali beskrajno tužnu Teoriju....

Kažu da ribe imaju kratkoročno pamćenje, tj. da pamte samo netom proteklih pet minuta. Tako da kad je riba sretna, misli da je bila sretna cijeli život.
Kad je tužna, misli da je tako od kada zna za sebe. Kad je nešto boli, misli da bol osjeća vječno.
Kada je zaljubljena, zaljubljena je za cijeli život. Međutim, najtužnije je to (barem meni) što toj istoj ribi, u momentu kada umire, smrt je jedino što je spoznala u životu. Tužno brate, tužno, pretužno...

Prvo pa muško!

noreply@blogger.com (NoProblem) — Wed, 26 Sep 2007 19:37:00 +0000

Da, istina je! Ne odoljeh ni ja čarima moderne tehnologije pa kreirah blog. Evo sad zurim u ekran i nista mi pametno ne pada na pamet. Ma doći će, ne brini .... valjda ....

U međuvremenu, svima onima koji zalutaju na ovu stranicu preporučujem temu ''JA IMAM TEORIJU DA ....''. Prosto je nevjerovatno koliko blesavih, briljantnih, idiotskih, duhovitih ideja (a počesto jedna ne isključuje drugu, pa ni trecu ni cetvrtu) čovjek može da navalja za života. Nevjerovatno je i koliko gluposti u zivotu napravimo (ovo mjerim po sebi). Tako ću i početi sa jednom od svojih brojnih teorija (u slobodnom prijevodu - mudroserija):

Svemir je beskonačan jer je i ljudska glupost beskonačna, a širi se jer se i populacija ljudi na zemlji stalno povećava!

Tipa:
Svima vam se desilo .... ma klinac svima. Za ovakve stvari uvijek kažeš: '' E ovo se samo MENI može dogoditi!''. Ja (u daljnjem tekstu Nadobudni Student ili NS) kao student treće godine na ASU u Sarajevu za ispit spremam monolog iz grčke tragedije. Nadobudni Student je izabrao posljednji Jasonov monolog upućen Medeji iz istoimene Euripidove drame. Upućeni znaju a neupućenima ću pojasniti. Medeja u znak osvete svom mužu Jasonu, jer se ženi drugom, ubije njihovu djecu. Jason, k'o otac, popizdi i hoće, što se ono kaže, da je nogama izgaza. Međutim bogovi nju spase, ona poleti i helem neise, on hud ne može da je dohvati već može samo da govori za njom.
Naravno, kao što misli i većina studenata, Moja izvedba će biti do tada neviđena! Budući da Medeju bogovi štite, NS je namaštao da ga nevidljiva sila sprječava da joj se približi dovoljno blizu da joj naudi. Tako, tog dana kada treba da pokaže to remek djelo od vježbe, NSu ne bude mrsko da porani i ode naravno u prodavnicu ribolovne opreme. Tu naravno kupi nevidljive niti kojima će se privezati i koje će mu sputavati bijesne ruke od Medejinog krhkog tijela. Drugim riječima kupi najjači silk koji je mogao naći. Dodje u vježbaonu prije časa, namontira skalameriju, zaleti se ka mjestu gdje će pretpostavljena medeja stajati i naravno silk pukne. (PRVI ZNAK OD BOGA - NEMOJ SINE!). No NS, ne zaboravimo, pravi dosad nevidjenu verziju ovog popularnog monologa i ne odustaje tako lako. Ne bude mu mrsko da isplete pletenicu od tri niti dugu jedno 5 do 7 metara. Ponovo postavi skalameriju, zaleti se, i silk naravno pukne! (NEMOJ SINE, FINO SAM TE MOLIO!). NS vidi da je vrag odnio šalu (baš nakon što ga je mjesecima tjerao da jede i kad nije bio gladan) i odbaci ideju sa silkom. Ne bude mu mrsko da ono malo vremena prije časa iskoristi da sleti do granapa da bi kupio štrik za veš, ali ne bilo kakav, već onaj sa čeličnom sajlom unutra. Nećeš mi dohakat pa makar. Tako se NS vrati tačno na vrijeme da ne zakasni na čas. Stiže još i da nađe Medeju (nevinu koleginicu koja je samo trebala da stoji u precizno određenoj tački u prostoru), da joj da par uputa.

Na času dodje vrijeme da i on otkrije svoje remek djelo. On (ne zaboravimo, to sam JA) ode iza zastora, Priveza svoju skalameriju i još pride zaveza je za kožni kaiš (ko biva da ga ne zareže) i stade da se koncentriše. 1 ... (JA TI FINO REKOH ...) ... 2 ... 3 ... (MA RADI ŠTA HOĆEŠ!) ... I...
NS ze urlajući (ko biva od bijesa) zaleti koliko ga sve ono viška kilograma na dvije noge nosi, ka Medeji nestetnici iiiiiiiiiiiiiiiiiiii AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
KABOOOOOOOOOOOOOOOMMMMMMMMMMMM. Sruših se ko vreća krompira (šta vreća, ko kamion glamočkog, krupnog) tačno Medeji pod noge. Tajac ...... Prašina se sliježe, eho od udarca još uvijek se odbija o zidove prostorije. A ja, samo mislim, da sam umro čini mi se lakše bi mi bilo. Eh, al' nisma. Sad valja ustat. Podignem glavu i pogledam lice Medeje. Jadna koleginica se skamenila od straha. Ja da je razuvjerim izgovorim onu legendarnu: '' dobro sam, sve je u redu'' i naravno tada otpoče smijeh. I ne stade narednih 20 min. Sjedoh na pod i smijem se i ja, čas kiselo, čas grohotom, znate vec kakav je to osjećaj. Jebo vježbu, jebo čas (koji je tako i završio jer ni profesor ni mi nismo mogli nastaviti od smijeha), jebo smijanje, ali valja podnijeti prcanje koje će slijediti narednih godina i godina.
Ostaje mi da samo pojasnim šta se tehnički dogodilo. Naime, štrik je bio zavezan za gredu u ćošku prostorije, drugi kraj je bio zavezan za debeli kožni kaiš, koji je pak bio sigurno opasan oko mog struka. Helem, kad se urlajući ovan zaletio, samo greda nije pukla! Sva sreća da sam od trzaja malo poskočio u vis i unazad, inače bi i Medeju i sebe odnio skroz do druge vježbaone ili kroz prozor sa trećeg sve do tramvajskih šina (GLUP SI, AL TI JOŠ NIJE VRIJEME! OSIM TOGA OVO JE BILO PRESMIJEŠNO).
Prcanje me naravno ne mimoiđe ni danas samo što se sad smijem više grohotom nego kiselo. Vjerovatno što sam naučio dvije bitne stvari: nema toga što se ne može odigrati, nema rekvizite koja te ne može zajebati i kad jedeš svoje govno, brate pojedi ga u slast!
Uh jebote, tri su. Ma čovjek se uči dok je živ (da ponavlja svoje greške hehehe).

Pa ko se nakači nakači ...